Stoga će mnogima biti korisno prijaviti se na nadolazeću radionicu Tine Tödtling čiji je rad velikim dijelom obilježio svijet protokola u Hrvatskoj. Tina Tödtling je svoju karijeru gradila u privatnom i u državnom sektoru, baveći se organizacijom međunarodnih konferencija na najvišim razinama, državnih posjeta, kao što su posjeti kraljevskih parova, stranih šefova država, vlada i slično. Posljednjih godina Tina svoja iskustva prenosi i brojnim polaznicima svojih edukacija, a u kraćem razgovoru smo se odlučili i malo bolje upoznati s Tininim poslovnim putom, pa i izazovima.

Tina, recite nam nešto o sebi? Kako je sve počelo?

Počela sam raditi još kao srednjoškolka i to tijekom praznika kad bih sa svojim tatom razvijala filmove u tamnoj komori, zatim u press centrima festivala, na sportskim igrama, na Radio Splitu... Moje srednjoškolsko obrazovanje je suradnica u sredstvima informiranja. I moram istaknuti kako sam u tom razdoblju svog školovanja imala sjajne profesore i mentore.

Nakon srednje škole, upisala sam Ekonomski fakultet, a upravo sam se kao apsolventica po prvi put i susrela s područjem koje je kasnije obilježilo moj profesionalni put – protokolom.

U protokolu sam startala kao tajnica ravnatelja Državnog protokola. Rad i trud vrlo brzo su bili prepoznati i uslijedila su napredovanja. Kraći odmak od protokola činim odlaskom u kabinet prvog predsjednika , no nakon dvije godine rada ondje, vraćam se u Državni protokol, gdje nas kasnije pripajaju Ministarstvu vanjskih i europskih poslova.

Radom u Diplomatskom protokolu izgrađujem se najviše organizacijom međunarodnih konferencija diljem Republike Hrvatske te u sklopu susreta s raznim inozemnim delegacijama.

No, tempo protokola iscrpi, pa se to dogodilo i meni. Došlo je razdoblje u kojemu sam se osjećala pomalo zasićeno te sam napravila zaokret odlaskom u privatni sektor. Ipak, moja je prva ljubav prevladala te se brzo vraćam u protokolarne vode i tu ostajem do 2020. na funkcijama pomoćnika, zamjenice, naposljetku i šefice protokola Predsjednika Republike Hrvatske.

Što biste istaknuli kao najvažnije u ovom poslu?

Važno je biti smiren i staložen primjenjivati ono što smo naučili od malih nogu, proučiti sva pravila, pripremiti detaljno sve korake, ne zaboraviti na timski rad. Moramo biti i u korak s vremenom u kojem živimo jer, kao što se mijenjaju moda i jezik, tako se mijenja i način rada. Moramo biti brži, fleksibilniji, otvoreniji.

Pozdravljanja, oslovljavanja, upućivanje poziva trebalo bi postati jednoobrazno. U korištenju moderne tehnologije valja ipak zadržati određene formate - biti pristojan, jednako kao i u klasičnoj komunikaciji. Ovo ističem zbog toga što se u mailovima, uslijed brzine, često izgubi formalniji ton. To je, naravno, u redu nakon određenog vremena dopisivanja, ali formalni pozivi moraju zadržati zadanu razinu komuniciranja.

Ima li nedostataka u poslu ili sve funkcionira besprijekorno?

Naravno da ima, kao i u svakom poslu. Poznato je da je protokol uvijek kriv ako nešto pođe po zlu, bio kriv ili ne. No, i kad dobiješ po nosu ostani dostojanstven, „nabaci“ osmijeh i nastavi dalje. Ne raspravljaj o tome. Opet bih naglasila koliko je timski rad i u mom poslu uvijek bio neprocjenjiv. Nema dobrog protokola bez dobro uigranog tima. Dakako, ima situacija i kada se nađete pred izazovima u timu, makar bila riječ i o samo jednom pojedincu. No, snaga tima ispravi putem i takve situacije.

Mislim da je jako važan i pristup našem svakodnevnom poslu i zadacima. Većinu svog vremena, čak i kad sam bila pred većim izazovima, ponavljala sam si kako ništa nije nemoguće. Zaista je ponekad potrebno stvari sagledati iz drugog kuta, pa će rješenje već naići.

No, lekcija koju samo možda na teži način naučila, barem u kontekstu mog rada s državnim čelnicima, je da ne treba biti siguran da je autor poruke koja do vas dođe kao predsjednikova , zaista bio sam predsjednik. Pa eto, kad netko prenosi poruku predsjednika, svakako valja promisliti je li to baš tako. Jer u mom se slučaju, nažalost, često ispostavilo, a ponekad i prekasno, da je poruka bila od strane samoga prenositelja, pa su i potezi te promjene u radu bili nepotrebni, odnosno, postali su nedostatak.

Možda neki savjet za one koji tek počinju svoju karijeru u protokolu?

Protokol se najviše nauči na terenu. Slušajte i ne mijenjajte pravila, ali ne bojte se ni predložiti nešto ako imate dobre argumente. Panika je najveći neprijatelj u životu, a posebno u protokolu. Nadalje, mislim da je vrlo važno uvažavati svoje sugovornike, ali i sebe. Treba u svakom trenutku držati do vrijednosti do kojih držite, do svoje zemlje. Istovremeno stalno trebamo biti otvoreni za nova znanja i iskustva jer učimo tijekom cijelog svog profesionalnog puta. I naravno, pokušajte što više toga činiti s osmijehom na licu.

Uvriježeno je mišljenje da su se vremena drastično promijenila. Primjećujete li isto i u svom poslu? Ili se neke stvari nikada ne mijenjaju?

Pravila su se najviše promijenila u odijevanju. Ono je nešto opuštenije, moguće je odjenuti se u haljinu i suknju i pritom ne obući takozvane hulahopke. Možemo odabrati boju koju želimo, osim ako ta boja nije rezervirana za domaćina. Primjerice, za posjeta Maleziji na svečanim prigodama i sastancima izbjeći ćete žutu boju, jer je ona predviđena za kraljevsku obitelj. Doduše, navedena sloboda kod odabira boja ne vrijedi za djelatnike protokola, oni moraju ostati decentni („neupadljivi“).

No ne smije se zaboraviti da pravila i dalje postoje, čak i kad se mijenjaju, te se ona trebaju i dalje poštivati. Da ih nema, bio bi nered.

Danas uz tehnologiju i najviši dužnosnici imaju izravnu komunikaciju, pa sve ide brže, bez „posrednika“.

Promjena nema u kraljevinama gdje su još uvijek propisana točna pravila odijevanja kao i pozdravljanja i oslovljavanja i njih se treba držati.

Imate li možda kakvih skrivenih želja i planova za budućnost koji nemaju veze s protokolom?

Uvijek imam dodatnih želja i planova 😊 Primjerice, voljela bih imati veliki salon vjenčanica, s modelima nekoliko dizajnera. A uz vjenčanice, tu bi bila i potpuna usluga organizacije vjenčanja – jer organizacija bilo čega me čini zaista ispunjenom 😊

Radionica na temu organizacije poslovnog i diplomatskog događaja (svečanog objeda, primanja) održat će se u utorak, 23. studenog 2021., od 11 do 13 sati u prostorijama ZgForuma na adresi Gajeva 27, Zagreb. Cijena radionice iznosi 700,00 kn (uključen PDV), a za članove HUOJ-a 500,00 kn (uključen PDV).

Upoznajmo Tinu Tödtling čiji je rad velikim dijelom obilježio svijet protokola u Hrvatskoj!

Vezano