U Muzeju Grada Šibenika u srijedu, 21. svibnja, održan je okrugli stol “Filter mjehurići – kako se zaštititi od lažnih vijesti“ koji je otvorio mnoge važne teme u današnjem digitalnom dobu poput funkcioniranja algoritama, oblikovanja filter mjehurića, razini medijske pismenosti te borbi protiv dezinformacija. Događanje je okupilo stručnjake iz različitih područja, a koji se bave komunikacijskim znanostima, sociologijom i novinarstvom: Petru Capić, CEO i suosnivačicu agencije SERPRise; dr. sc. Tomislava Levaka s Akademije za kulturu i umjetnost u Osijeku; Sanju Jurišić s Nove TV te dr. sc. Augustina Deradu iz Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. Raspravu je moderirala Senka Bilać, tajnica Dalmatinske podružnice HUOJ-a.

Okrugli stol je započeo uvodom Petre Capić na temu filter mjehurićima koji nastaju kada algoritmi društvenih mreža i tražilica filtriraju sadržaj koji korisnik pregledava i pretražuje, stvarajući personalizirani informacijski prostor. Filter mjehurići mogu ograničiti vrstu sadržaja koji se korisniku prikazuje prezentirajući mu vijesti i informacije koje odražavaju vrijednosti, norme, razmišljanja samo jedne skupine te sadržaj koji je u skladu s preferencijama i pretragom korisnika što može dovesti do jednodimenzionalnosti, društvene polarizacije te pristranosti. Međutim, filter mjehurići u određenoj mjeri mogu imati i pozitivne posljedice predlažući korisniku sadržaji koji bi mu se mogao svidjeti ili koji bi mu mogao biti koristan. U svome izlaganju, istaknula je ulogu pretraživača i društvenih mreža u oblikovanju mišljenja.

Raspravu je otvorila tema medijske pismenosti, odnosno pitanje kolika je razina medijske pismenosti u Hrvatskoj. Dr. sc. Tomislav Levak je istaknuo kako je medijska pismenost sposobnost kritičkog vrednovanja, razmišljanja, prikupljanja i stvaranja medijskih sadržaja, ali uz kritički pristup. Nadodao je kako ju je teško mjeriti, međutim da prema nekim istraživanjima koja se uzimaju kao okvirna – primjerice Society Institute iz Sofije navodi da je Hrvatska 2024. bila na 25. mjestu od 31 zemlje što znači da se Hrvatska nalazi u donjem dijelu ljestvice. U svome izlaganju, osvrnuo se na istraživanja i praktične primjere koji pokazuju da djeca već najmlađe dobi vrlo aktivno konzumiraju medijske sadržaje te ujedno proizvode vlastite, aktivni su na društvenim mrežama i nailaze na probleme. Međutim, naglasio je kako navedeno ne znači da oni ujedno razvijaju kritičko razmišljanje. Kao izvrstan primjer istaknuo je Finsku kao predvodnicu među zemljama u medijskoj pismenosti koja ima uveden program medijske pismenosti od predškolske dobi.

Sanja Jurišić osvrnula se na iskustva s terena istaknuvši izazove s kojima se novinari svakodnevno suočavaju. Naglasila je kako se danas sve radi na brzinu te da je pozornost publike kratkotrajna što predstavlja veliki problem. Istaknula je kako unatoč navedenom u kriznim situacijama, ljudi se vraćaju "starim medijima" – radiju, televiziji – jer im oni daju osjećaj sigurnosti. Kad je neka kriza, informacije se traže iz poznatih, provjerenih izvora. Ljudi žele glas u eteru koji im objasni što se događa. Dr. sc. Augustin Derado nadodao je kako dezinformacije oduvijek postoje te kako su se i oduvijek koristile – za političke ciljeve, za diskreditaciju protivnika – ali razlika između ranijih vremena i današnjih leži u brzini i količini. Danas se sve događa instantno. Više ne postoji klasičan sustav proizvodnje i provjere informacije. Svatko može nešto objaviti, algoritmi to šire, ljudi reagiraju bez provjere. A vizualna manipulacija dodatno otežava stvar – ne zna se tko stoji iza informacija. Zato ovakav sustav širenja informacija predstavlja veliku prijetnju demokraciji

Središnje pitanje okruglog stola predstavljale su lažne vijesti i dezinformacije te njihovo brzo širenje medijskim i javnim prostorom. Levak je naveo kako psihološka istraživanja pokazuju da se dramatične vijesti dulje pamte i teže osporavaju te je ujedno to i razlog zašto su opasne, dok demanti rijetko ima jednaku snagu kao lažna informacija.

Dr. sc. Derado nadodao je kako su negativne vijesti privlačne korisnicima zbog niza razloga. Ljudski mozak prepoznaje opasnost jer mu to osigurava preživljavanje. Dakle, negativne vijesti se šire brže od pozitivnih. Internet dodatno pojačava taj učinak jer je logika distribucije sadržaja usmjerena prema onome što se najviše dijeli. Što je vijest negativnija, to se više dijeli. Takav sadržaj često nema dubinu, riječ je o tzv. "infotainmentu" – spoju informacija i zabave. Danas, živimo u vremenu socijalne akceleracije - sve se odvija brzo, imamo premalo vremena, previše informacija, i u tom vremenskom pritisku pažnju preuzimaju jednostavne, emocionalno nabijene vijesti koje ne traže dublje razmišljanje. Nadodao je kako, algoritmi dodatno pojačavaju ono u što pojedinac već vjeruje. Ako je pojedinac sklon određenim pogledima, algoritmi će mu servirati još više istog.

Na samom kraju rasprave, sudionici su se dotaknuli mogućih rješenja problema dezinformacija - edukacija, razvoja alata za provjeru činjenica, razvoj medijske pismenosti i kritičkog razmišljanja te prisutnima dali nekoliko savjeta kako da se zaštite od lažnih vijesti, posebice kada pretražuju sadržaj u bespućima interneta.

Ključne teme rasprave:

Filter mjehurići i personalizacija sadržaja: Filter mjehurići su produkt algoritamskog rada koji potom oblikuju sadržaj koji će se korisnicima društvenih mreža i online pretraživača prvobitno prikazivati na naslovnoj stranici. Kategorizirajući sadržaj prema korisnikovim preferencijama stvaraju zatvorene informacijske krugove koji potiču pristranost i ograničavaju pogled na stvarnost.
Korisnik kao proizvođač i konzument sadržaja: Danas, korisnik nije pasivni konzumet sadržaja, već postaje ujedno i kreator sadržaja.
Infotainment - novi oblik vijesti: Pojava novog oblika koji spaja zabavu i informativni dio programa. Senzacionalizam i clickbait obiluju sadržaje, a potrebe i želje publike izmijenile su se.
Dezinformacije - prijetnja demokraciji: Velika količina dezinformacija i lažnih vijesti negativno utječe na zdravlje društva i održavanje demokratskih procesa.

Zaključci s okruglog stola:

Lažne vijesti i emocionalna privlačnost: Negativne vijesti brže se šire nego pozitivne. Pažnja korisnika u najvećoj mjeri usmjerena je na jednostavne, emocionalno nabijene vijesti koje ne traže dublje razmišljanje.
Pad povjerenja u medije: Javnost se sve manje informira putem tradicionalnih oblika medija, osobito mlađa populacija koja primarno informacije traže na društvenim mrežama.
Važnost medijske pismenosti: Medijska pismenost omogućuje korisnicima čitanje, razumijevanje, promišljanje i analizu sadržaj. Sustavna edukacija o prepoznavanju dezinformacija, lažnih vijesti te važnosti provjere izvora nužna je u današnjem digitalnom dobu.
Zajednička odgovornost: Borba protiv dezinformacija odgovornost je svih subjekata društva.

Prijedlozi za daljnje postupanje:

Edukacija o medijskoj i digitalnoj pismenosti: Edukacije o medijskoj i digitalnoj pismenosti omogućit će razvoj vještine potrebnih za lakše snalaženje u velikom broju informacija i sadržaja te olakšati raspoznavanje dezinformacija od vijesti.
Poticanje istraživačkog novinarstva: Osiguravanje resursa za produkciju kvalitetnog i provjerenog sadržaja.
Jačanje svijesti o osobnoj odgovornosti korisnika: Poticanje korisnika da aktivno promišljaju o sadržaju koji dijele i konzumiraju.

Kako prepoznati lažne vijesti u digitalnom dobu?

Vezano