Nagledali smo se svega tijekom tih kampanja, pa makar i one naoko evoluiraju, još je uvijek puno praznih floskula, podmetanja, negativne retorike, tzv. spinova itd. Komunikacija u javnom prostoru, s kojom se ni inače ne možemo baš podičiti, tih tjedana dobiva još jednu dimenziju sveopćeg ludila, a o konkretnim programima i planovima za budućnost države, regije, gradova... jako malo čujemo.

A gdje su u svemu tome komunikacijski stručnjaci, koji bi trebali biti 'higijeničari' u obraćanju naših političara, ljudi zaduženi za sadržaj i poruke upućene biračima? Na žalost, i oni sami često sudjeluju u takvoj (ne) kulturi dijaloga, bilo svojim izborom, ili prihvaćanjem linije manjeg otpora. Rijetki su svijetli primjeri koji nameću ozbiljne teme, koji žele progovoriti o stvarnim problemima, ali ne kroz floskule „mi ćemo ovo i ono, samo nam dajte glas i vlast“, nego kroz vrlo realne mogućnosti i planirane aktivnosti, s realnim rokovima. Naglašavam riječ realno jer smo zadnjih godina, uz sve nabrojano, svjedoci i velikog porasta najgoreg oblika populizma. Zahvaljujući njemu, imamo vrlo osebujan sastav u raznim jedinicama vlasti, ljude koji su tamo došli jer su narodu nudili štošta, pod zajedničkim nazivnikom – to je ono što narod želi čuti. Stvarno? Gdje su naše kolegice i kolege da ih u tome spriječe?

Budite oni koji će napraviti razliku u komunikaciji

Počelo se samo gledati kako osvojiti vlast i 'zabiti gol', ali ne i što potom, kako ispuniti nerealna obećanja? E, tu sad dolazimo do etičnosti. I političara i komunikacijskih stručnjaka. Obećavanje brda i dolina, a bez ikakve realne osnove, nije ništa drugo doli neodgovorno ponašanje. Kakav god rezultat na izborima to polučilo, i dalje je samo neodgovorno ponašanje. S obzirom na klimu u društvu, koje je sve više lišeno kritičkog razmišljanja, od svakog intelektualca, pa bio on i političar ili komunikacijski stručnjak, očekujemo više. Bilo bi lijepo vidjeti da se rasprave vode s ozbiljnim temama, argumentima, realnim (!) planovima, ako nam je svima skupa stvarno stalo do boljitka i razvoja ovoga društva. No, uvijek se u takvom odnosu vidi i ocjenjuje samo jedno – kakav je interes ljudi koji vode kampanje i sudjeluju u njima? Vode li se oni javnim, općim interesom, ili samo jednim i jedinim ciljem - osvajanjem vlasti. Na žalost, kod nas je uglavnom riječ o potonjem. Ima li nade da se to u neko skorije vrijeme promijeni? Vjerujem da ima. Možda sam samo nepopravljivi optimist, ali smo čak i u ovoj zemlji vidjeli da postoje rijetki svijetli primjeri i da se može o politici raspravljati i ozbiljno i odgovorno. Zato vjerujem u mlade snage naše struke. Vjerujem da će oni napraviti razliku, uspjeti razlučiti dobro od lošega, neopterećeni prošlošću, mjerilima uspjeha kakvima su bili izloženi i uhodanim obrascima ponašanja. Vjerujem da će poželjeti ostaviti svoj trag, drugačiji od prethodnika, pokazati sebi i drugima da se može. Zato, razmislite kad vam se ukaže prilika za sudjelovanjem u političkoj kampanji – što je ono što našem društvu stvarno treba i što je ono ispod čega ćete vi ostaviti svoj potpis? Jer, političke kampanje su vrh u komunikacijskoj struci, a ne želite, valjda, da vas pamte po spinovima i podmetanjima? Budite oni koji će napraviti razliku. I borite se, za početak, za pravu obrazovnu reformu, tako nužnu u ovom društvu, koja će novim generacijama usaditi kritičko mišljenje. Odatle sve počinje. Ma koju stranku, pritom, zastupali.

Moraju li političke kampanje biti kao igre prijestolja?

Vezano