U udruzi CRVENI NOSOVI ste od samih početaka - što vas motivira?

Ja sam se s misijom CRVENIH NOSOVA upoznala krajem 2010. godine jer sam u to vrijeme radila na programu „Za osmijeh djeteta u bolnici“ koji je bio usmjeren na primjenu suvremenih metoda humanizacije bolničkog liječenja djece, poznatog po dodjeli počasnih naslova „Bolnica – prijatelj djece“. Iako sam imala dosta iskustva u tom području i u stvaranju prijateljskog okružja za djecu u bolnici, nisam odmah potpuno razumjela na koji na način dolazak klaunova u bolnicu može pridonijeti dobrobiti djeteta i olakšati mu boravak u bolnici, do trenutka dok nisam prvi put pratila klaunovsku vizitu na Rebru.

U kratkim klaunovskim gegovima koje su dvoje klaunova izvodili pred djecom i njihovim roditeljima, spoznala sam što znači donijeti životnu radost i osmijeh tamo gdje mislimo kako ne može postojati. Shvatila sam kako klaunovska umjetnost može u nama probuditi snagu sadašnjeg trenutka, u kojem ne postoji ni prošlost ni budućnost, nego samo ono što sada imamo. Koliko god mislili da nemamo baš ništa ili da nam je sve oduzeto, mogućnost da se možemo nasmijati i vidjeti da imamo u sebi snagu za osmijeh, pokazuje nam da imamo snagu za život. Netko je rekao „Kada prestane smijeh, prestane i život“ i zato je bitno da smo baš u teškim situacijama okruženi osmijehom i radošću jer je radost bitna za sreću, a sreća je ono što potiče emocionalnu stabilnost. I ono što je izuzetno važno je da emocionalna stabilnost dobro utječe na zdravlje. Zato klaunovi svojim profesionalnim pristupom humoru pomažu u procesu ozdravljenja i dobrobiti bolesnih i nemoćnih osoba, a posebice djece.

To što sam vidjela i osjetila taj prvi dan u dječjoj bolničkoj sobi na Rebru, motiviralo me da sljedećih 9 godina svog profesionalnog, ali i privatnog života, posvetim misiji CRVENIH NOSOVA koja me promijenila, osnažila i učinila duboko zahvalnom za svaki trenutak radosti i osmijeha.

Puno ulažete u razvoj ljudi, školujete se, posjećujete konferencije i izvan Hrvatske - koje su po vašem mišljenju osnovne razlike u radu udruga u odnosu na iskustva izvana. Jeste li primijetili razlike u komunikaciji s javnostima?

Udruge u Hrvatskoj imaju puno izazova s kojima se trebaju znati nositi kako u vanjskom tako i unutarnjem okruženju. U svakoj organizaciji, pa tako i u udrugama, sve počinje iznutra i sve počinje od ljudi koji žive misiju i vrijednosti udruge. Udruge koje se bave aktivnostima za opće dobro, kao što su i CRVENI NOSOVI, nemaju cilj stvarati ni financijski ni intelektualni kapital, iako ga trebaju imati i koristiti, već primarno imaju odgovornost stvarati društveni kapital.

Društveni kapital pridonosi kvaliteti odnosa između ljudi, potiče povjerenje u zajednici, solidarnost i suradnju u rješavanju potreba zajednice te osnaživanje pojedinaca i grupa za društvene inovacije i promjene.

Udruge u drugim zemljama, posebice onima koje imaju dugu povijest aktivnog civilnog društva i visoku razinu filantropije, imaju veću vidljivost i utjecaj u društvu, bolju podršku od strane pojedinaca kao i tvrtki te više znanja i iskustva u području neprofitnog menadžmenta te prikupljanja sredstava.

Ono što me posebno oduševi svaki put kad sudjelujem na konferencijama izvan Hrvatske ili surađujem sa stranim udrugama je međusobna podrška neprofitnog sektora, otvorenost udruga za dijeljenje znanja i iskustava, ne postoji „konkurencija” u pravom smislu te riječi već se puno više osjeća međuovisnost i koliko je važno da cijeli sektor ima pozitivnu sliku u javnosti jer se tako podiže ukupna podrška društva radu udruga.

Kultura komunikacije je također na puno većoj razini, bilo da se radi o komunikaciji prema raznim ciljanim skupinama (korisnicima, donatorima, donositeljima javnih politika) ili o međusobnoj komunikaciji među udrugama. Kreativne komunikacijske kampanje koje udruge provode za razne društvene ciljeve su inovativne, koriste se nove tehnologije, kreativni pristupi, paradoksi u komunikaciji, prelaze se granice formalne komunikacije kako bi se skrenula pozornost društva na neku važnu temu i tu ne postoje granice što se može napraviti. Uvijek me oduševi bogatstvo ideja, povezivanja raznih sektora i spremnost javnosti poznatih osoba na sudjelovanje u komunikacijskim aktivnostima udruga. Snaga informacije koju udruge u suradnji s komunikacijskim stručnjacima mogu donijeti u društvo je nevjerojatna, posebice ako se bazira na emocijama i autentičnim životnim pričama koje mogu transformirati ne samo mišljenja ljudi nego i njihove stavove.

Koji su vaši osnovni komunikacijski izazovi?

Pojam „udruga" u Hrvatskoj ima raznih konotacija i formiranih mišljenja u javnosti koja nisu uvijek pozitivna i to je prva komunikacijska linija na kojoj treba raditi. Udruge bi se trebale voditi interesima za opće dobro, a ne privatnim interesima osnivača, članova, volontera i zaposlenika udruga. I zato su vrijednosti koje udruga zagovara i živi temeljna poluga kako bi udruga svojim radom zaista pridonosila poboljšanju kvalitete života ljudi u zajednici.

Često se u javnosti udruge percipiraju kao netransparentne u korištenju financijskih sredstava čime se smanjuje opće povjerenje u rad udruga što ne ide u korist onima koje rade u civilnom sektoru. Ja tu prije svega vidim odgovornost samih udruga da jasno komuniciraju kako se troše sredstva, imaju obveznu godišnju vanjsku reviziju financijskih izvješća i budu potpuno otvoreni i transparentni u trošenju sredstava. Po meni udruge ne bi trebale imati niti jedan papir „pod ključem” kako se to figurativno kaže, jer primaju sredstva iz javnih izvora, a posebice kad dolaze od građana koji daju i svoje povjerenje prilikom uplate donacije da će ta sredstva biti dobro utrošena, tada svaki donator ima pravo znati kako se i na koji način troše prikupljena sredstva.

Direktno vezano na tu temu je i tema što znači raditi u udrugama, jer su udruge organizacije koje imaju potrebu za svim poslovnim procesima kao i poslovne organizacije, samo što ne ostvaruju profit, nemaju vlasništvo i ne isplaćuju dobit.

Imam veliku radost i sreću biti upoznata s radom raznih udruga u Hrvatskoj i uvijek se javljaju isti izazovi - kako ostvarivati aktivnosti bez zaposlenih ljudi jer to je prva kriva pretpostavka u javnosti da udruge trebaju bazirati svoje aktivnosti na volonterskom radu i ne trebaju imati zaposlenih. A moje iskustvo i uvjerenje je baš suprotno – imati zaposlene ljude u udrugama je dvostruka vrijednost, kako za misiju udruge jer se na taj način dugoročno osigurava da će se ona provoditi, a s druge strane osobe koje rade u udrugama su visoko motivirane jer vide jasnu svrhu i smisao svog rada. Često sam vidjela kako su dobre ideje i projekti ostali nerealizirani jer udruga nije mogla osigurati sredstva za plaće zaposlenika, jer se očekuje da udruga prikupljena sredstva ne troši na troškove plaća. Ali, svaka donacija plaća nečiju plaću, bilo da donirate za kupnju nekog uređaja, opreme ili hrane, uvijek se na kraju ta donacija potroši na plaće ljudi koji su taj uređaj, opremu ili hranu proizveli. Vrijednost koju društvo dobiva zapošljavanjem ljudi u neprofitnom sektoru trebalo bi jasnije i bolje komunicirati jer bi se na taj način i podigla razina svijesti o tome, kao i pokrenule inicijative koje bi mogle pomoći rješavanju konkretnih društvenih problema.

Neprofitni sektor živi od donacija i sponzorstava, no događa se da tvrtke uplaćuju donaciju kako bi ostvarile porezne olakšice, a traže sponzorsku protuuslugu. Kako ste vi u vašoj udruzi doskočili takvim izazovima?

Mislim da je tu zaista bitno jasno komunicirati što je vizija i misija udruge te koje su djelatnosti udruge i okviri unutar kojih udruga djeluje. Udruge nisu agencije, niti marketinške niti komunikacijske, a ponajmanje one za organizaciju događanja. Udruga ima svoju jasnu misiju i odgovornost prema donatorima i iznad svega prema svojim korisnicima, te se mora voditi vrijednostima koje zagovara te neovisnošću i pravednošću. Ako udruga kvalitetno i odgovorno provodi svoje aktivnosti u zajednici donatori i sponzori bi trebali djelovati kao podrška tim aktivnostima i podržati ih bez očekivanja protuusluge. Područje društvene odgovornosti je samo po sebi poslovno opravdano i dovoljno je da tvrtka svoje aktivnosti društvene odgovornosti prezentira kroz nefinancijska izvješća, već je time ostvarila svoj poslovni cilj. Ponekad imam osjećaj da se suradnja s udrugama promatra kroz prizmu ostvarenja konkretnog profita i time se opravdava, a prvi i temeljni cilj bi trebao biti podrška aktivnostima udruge za dobrobit korisnika i društva u cjelini. Udruge ne bi trebale biti obvezne odrađivati promotivne i marketinške aktivnosti za tvrtke, već prije svega komunicirati svoju misiju i suradnju koja je ostvarena. Tu zaista vidim veliku ulogu komunikacijskih stručnjaka u tome da ih tvrtke angažiraju prilikom sponzorskih i donatorskih akcija za udruge, kao i da educiraju tvrtke što znači donatorstvo, sponzorstvo, korporativno volontiranje i kako se svaka od tih suradnji može kvalitetno komunicirati u javnosti. Navedeni oblici suradnje profitnog i neprofitnog sektora imaju svoju veliku društvenu i komunikacijsku vrijednost, te je i odgovornost obiju strana znati ih kvalitetno i odgovorno komunicirati u javnosti.

Koja bi bila vaša preporuka komunikacijskim kolegama vezano uz suradnju s udrugama?

Udruge su one koje mogu donijeti promjenu, a snaga promjene je nepresušan izvor za komunikaciju u javnosti. Udruge su suočavaju sa stvarnim životnim problemima, situacijama u kojima život dobiva drugi smisao i podrška je ponekad jedino što čini razliku. Udruge ne mogu same niti bi trebale biti same. Izazovi s kojima se svakodnevno suočavaju nisu samo organizacijski već su životni jer raditi u udrugama znači davati sebe uvijek iznova i nikad ne odustati. Udruge su izvor životnih priča koje bi se trebale više i češće komunicirati u javnosti jer vrijednosti koje se pritom komuniciraju su imanentne čovjeku, one su humane, autentične i snažne. Često ljudi u udrugama nemaju dovoljno znanja niti iskustva u području komunikacija, tako da je svaka savjetodavna i edukacijska podrška u tome jako bitna i dobrodošla, a zajedničke komunikacijske kampanje su one koje dugoročno mogu pomoći rješavanju raznih izazova s kojima se udruge svakodnevno suočavaju, kao neke koje sam već ranije navela. I ono što je najbolje od svega, u tim zajedničkim kampanjama, ako su temeljene na dobrim vrijednostima, zaista se može dogoditi društvena promjena koja je potrebna.

Mladenka Majerić: Snaga informacije koju udruge u suradnji s komunikacijskim stručnjacima mogu donijeti u društvo je nevjerojatna

Vezano