Baza znanja Stručna literatura

"Korporativne komunikacije - Teorija i praksa", Joep Cornelissen

16.01.2011.

RECENZIJA:

Knjiga pruža uvid u prirodu struke korporativnih komunikacija, pitanja koja definiraju ovu struku, strategije i aktivnosti koje spadaju u njezine ovlasti i načine na koje se može upravljati i organizirati u tvrtkama i agencijama pod istim uvjetima.

To rješava tri važna pitanja:

- Što je korporativno komuniciranje, i kako se može definirati?
- Koje strategije i aktivnosti su središnje u struci?
- Kakva je organizacijska pozicija, status i uloga ove struke?

Važna pitanja (npr. korporativna društvena odgovornost, odnosi s dionicima, integrirane komunikacije, upravljanje ugledom) u upravljanju i organiziranju komunikacije poduzeća  su raspravljena, pružajući menadžerima odgovarajuće koncepte, teorije i alate kako bi se donosile bolje menadžerske i komunikacije odluke. Čitatelji će dobiti veću dubinu i bolje razumijevanje  raspona tema u korporativnom komunikacijskom menadžmentu, kao i sredstva kojima će organizirati svoja stajališta o iznesenim temama.

Izvor: http://www.amazon.co.uk/Corporate-Communications-Practice-Joep-Cornelissen/dp/0761944354

Dopiši svoj komentar:
Ime:
Email:
Kod sa slike:  code
 
Komentari:
Bruno Jelić 18.01.2011. 13:46
Korporativne komunikacije sastavni su dio svake uspješne kompanije. U skladu s tim zahtijevaju i krajnje ozbiljan pristup u njihovu definiranju. Joep Cornelissen unutar ovoga naslova reflektira upravo takvo stajalište. Jednostavnost i lakoća čitanja elementi su koje autor izostavlja, te na taj način pruža odgovore na pitanja koja učestalo znaju biti nepotpuno odgovorena. Identitet, reputacija, ugled, samo su neki od termina koji se razgraničavaju i postavljaju u prave konture njihova značenja. Izuzevši stajališta o plodonosnim rezultatima koji proizlaze iz suradnje odnosa s javnošću i marketinga, na kojima se odlučno inzistira, stav koji zaslužuje posebnu pozornost izložen je autorovim uputama za što potpunijim prikazom izvedbe strategije komuniciranja unutar kompanija, koji odjelima za komunikacije daju kredibilitet, vjerodostojnost i bolju poziciju. Premisa koja se također ističe, govori o neophodnosti usklađivanja ciljeva komunikacija s ciljevima kompanije, bez kojih rad djelatnika toga sektora pada u drugi plan.

Kao impresivan dio knjige pokazuje se definiranje međuodnosa stakeholdera, kroz moć, legitimnost, te hitnost rješavanja određenih slučajeva koju stakeholderi mogu zahtijevati. Kombinirajući te tri komponente autor predstavlja različite tipove osoba, čija snaga utjecaja na djelovanje i poslovanje organizacije može varirati preko latentene i simbolične do krucijalne.