"Strategikon"-vojni priručnik bizantske vojske

„Strategikon“ – europski odgovor na „Umijeće ratovanja“

Ukoliko prihvatimo tezu da ono što se dogodilo danas se možda na neki sličan način dogodilo i davno prije, onda možemo prihvatiti i tezu da je povijest zapravo ponavljanje istih situacija u različitim okruženjima. Vjerojatno je to razlog zbog čega misli antičkih filozofa nikada neće zastarjeti, dok će ideje mudrih ljudi iz povijesti biti uvijek rado citirane. Najbolji primjer takvog „suvremenog“ načina razmišljanja jest popularnost velikog kineskog klasika „Umijeće ratovanja“, čije su mudrosti već odavno uvrštene u osnove menadžmenta ili predavanja kakvog MBA studija. I dok su za „Umijeće ratovanja“ čuli svi, malo manje je poznato da je u otprilike isto vrijeme kada su Tzuovi sljedbenici pisali komentare na misli svoga učitelja u Europi nastajalo djelo koje je u najmanju ruku jednako vrijedno.

Riječ je o „Strategikonu“, jedinstvenom vojnom udžbeniku čiji se nastanak krajem 6. stoljeća pripisuje velikom istočnorimskom (bizantskom) caru-ratniku Mauriciju. S povijesnog gledišta, riječ je o neprocjenjivom dokumentu koji prilično detaljno opisuje stanje u turbulentnom i dramatičnom svijetu kasnog rimskog carstva krajem 6. stoljeća, donoseći detaljan opis ustroja i djelovanja tadašnje rimske vojske, ali i društvenih prilika. S druge strane, Strategikon donosi prvoklasan uvid i opis naroda na rubovima Carstva, ali i njegovih brojnih neprijatelja koji su se kretali u nizu od Franaka i Lombarda na zapadu, Slavena i Avara na Balkanu (koji se otada i nije previše promijenio) te stoljetnih rimskih neprijatelja na istoku - moćnog perzijskog Sasanidskog carstva. U vremenima kada je rimski utjecaj i strahopoštovanje više bio relikt prošlosti nego realnost, a broj neprijatelja rastao iz godine u godinu, vladari Bizanta su opstojnost Carstva bili prisiljeni osigurati drugim alatima, budući da surova moć koja ga je stoljećima prije izgradila polako, ali sigurno nestajala.

Rješenje je bilo u snažnom razvoju vojne strategije i taktike, koje su uspjeh vladanja zemljom i vođenja vojnih operacija više nego ikada prije polagale u strateško planiranje, efikasno korištenje resursa i stvaranje relativno malih, višenamjenskih i dobro uvježbanih (konjičkih) jedinica. Ukoliko taj novi (bizantski) pristup usporedimo s klasičnim rimskim, riječ je drastičnoj promjeni, budući da je uspjeh rimske vojske stoljećima prije bio temeljen na taktički vrhunsko uvježbanoj i brojčano nadmoćnijoj pješadiji. Međutim, cijela ta promjena nije bila moguća bez pravilne edukacije vojnog „menadžmenta“, radi čega je „Strategikon“ stoljećima bio najbolji prijatelj bizantskih časnika, vjerojatno najboljih profesionalnih vojnika svoga doba.

Za razliku od mudrih izreka iz „Umijeća ratovanja“, „Strategikon“ daje konkretne savjete koji su zanimljivi zbog uvida u svijet 6. stoljeća, ali i zbog mogućnosti da se značenje njegovih rečenica lako transferira u naše, 21. stoljeće. Opis prikupljanja regruta, obuke, obavještajnog djelovanja pa i formiranja formacija za bitku relativno lako možemo prebaciti u suvremeno korporativno okruženje u kojem je tvrtka Carstvo, njeni odjeli pokrajine, a neprijatelji konkurenti na tržištu, od kojih je, baš poput onih bizantskih iz „Strategikona“, svaki različit i ima svoje prednosti i slabosti. S druge strane, u vremenima velike ekonomske krize kakva zadnjih godina trese cijeli svijet pojmovi poput strateškog planiranja i brze taktičke preobrazbe, efikasnog upravljanja resursima te sposobnosti zaposlenika da se ponašaju višenamjenski više nego ikada prije dolaze u fokus menadžmenta kompanije.

Iako će se čitanje, razumijevanje i primjena „Strategikona“ nekima možda činiti složenijim od „Umijeća ratovanja“, budući da je nije riječ o svevremenskim mudrim izrekama nego o tematski uskim tekstovima udžbeničkog tipa, riječ je prije svega o knjizi koja će najviše zaintigrirati ljubitelje povijesti, posebno izuzetno slabo dokumentiranog prijelaza iz antike u prve dane ranog srednjeg vijeka, odnosno, kako to Amerikanci vole reći, mračnog doba. Zbog toga čitanje ove knjige preporučujem svima željnim štiva kakvo se ne nalazi svaki dan.